Džafer Alibegović – Esej

Akcionarstvo i demokratija

Džafer Alibegović

Milko Štimac pokazuje da ova dva koncepta nije moguće odvojiti, a istovremeno očekivati da slobodno (finansijsko) tržište funkcioniše.

Beograd, 2. aprila 2014.

Rijetko je zadovoljstvo, u moru svakodnevnih obaveza, biti u prilici napisati nekoliko riječi u koje bi stali utisci čitanja knjige koja je, opet, pružila tako rijetko zadovoljstvo čitanja. Masovizacija medijskih kanala, unifikacija studijskih programa, standardizacija struke i stručne literature, u konačnici čine da knjige počinju ličiti jedna na drugu do te mjere da, kada otvorite prvu stranicu možete znati ili pretpostaviti šta će pisati na sedmoj, dvanaestoj, dvjestopetoj ili posljednjoj stranici. Čitanje postaje mehaničko, spoznaja standardizirana, a misao unificirana.
Knjiga Akcionarstvo i demokratija dr Milka Štimca nešto je posve drugo. U njoj nema ništa standardno ili očekivano, osim formata papira i oblika slova. Autor, hrabro, mora se reći, u naslov spaja dvije ključne odrednice globalnog društveno-ekonomskog okruženja na smjeni milenija – parlamentarnu demokratiju, kao društveno uređenje, i slobodno tržište, kao okosnicu ekonomskog sistema, koji su zauzeli nesporni primat na globalnoj sceni. Ne krijući svoje liberalno usmjerenje (čini mi se), autor već naslovom teksta jasno daje do znanja da ova dva koncepta nije moguće odvojiti, a istovremeno očekivati da slobodno (finansijsko) tržište funkcioniše. Naime, već u uvodnom izlaganju pažnja se skreće na društvenost kao ključnu osobinu ekonomije, odnosno na disfunkcionalnost ekonomskog sistema koji izgubi ili kojem se redukuje njegova društvena funkcija. Autor naglašava relacije između pojedinca, društva i ekonomije (u svim smjerovima) kao „ugaone kamenove“ odgovora na pitanje postoji li „neposredna, uzročno-posljedična veza između razvoja tržišta kapitala i razvoja demokratije“, čime se, zapravo, bavi ovo djelo.
Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu autor donosi presjek teza i stavova o društvenom aspektu ekonomske nauke, djelatnosti kapitala i funkciji tržišta, citirajući brojne autore i temeljna djela ekonomske literature, pri tome niti u jednom momentu ne gubeći crvenu nit svojih promišljanja i stavova o neodvojivosti razvoja tržišta kapitala i razvoja demokratije. Čvrsti temelji daljem razmatranju problema ovdje su, tako, udareni. Drugi dio teksta posvećen je pregledu organizacije savremenih tržišta kapitala, počev od konciznog (i jednako maestralno napisanog) pregleda kategorijalnih osobina akcionarstva, kao koncepta udruživanja interesa pojedinaca, preko institucionalne građe tržišta kapitala, sve do osobina finansijskih instrumenata čiji se promet odvija na tržištu kapitala. Ipak, najinteresantniji odjeljak teksta, i ujedno odjeljak sa najsnažnijim autorskim pečatom, treći je dio knjige, naslovljen kao „Sputanost demokratije“.
„Demokratija je namijenjena mnogima, ali je rijetki zaslužuju“, jedna je od brojnih misli koje bi se mogle, kao citati vrijedni pamćenja, izlučiti iz teksta koji je pred nama. Iz ove bi se teze (osim, ipak, i ponešto ličnog nezadovoljstva i ogorčenosti autora dinamikom i pravcem razvoja demokratije i akcionarstva u lokalnoj sredini), dao naslutiti, vjerovatno, temeljni problem relacije razvoja tržišta kapitala i razvoja demokratije – nejednakost distribucije efekata razvoja. Razvoj demokratije, kao i razvoj tržišta kapitala, smatra autor, nemoguć je bez decentralizacije političkog djelovanja, distribucije odgovornosti i disperzije političke i ekonomske moći kao jedinih brana od pritisaka centralizma, diktature i demagogije. Jedino tako krajnji konzumenti i tržišta i demokratije, dakle, građani, mogu imati očigledne, mjerljive i trajne koristi.
Knjiga je čedo svoga pisca. Ona se rađa, njeguje, odgaja, potiče i ispravlja. Zato je knjigu nemoguće čitati i doživjeti odvojeno od doživljaja njenog autora, ako čitalac ima priliku autora poznavati. Iako nije uobičajeno u ovakvim situacijama, moram se pohvaliti – Milko Štimac je moj prijatelj. Stoga njegovu knjigu ne mogu čitati, shvatiti i doživjeti mimo Milka kao osobe.
Milko Štimac, autor knjige Akcionarstvo i demokratija, neobični je i neuobičajeni intelektualac. Neuobičajen, jer je malo ljudi koji, u našem regionu, tako dugo, uporno i iscrpno ispoljavaju takav nivo profesionalnosti, stručnosti, elokvencije, ali, posebno, slobode i širine misli, kao što to Milko čini. Ovaj osvjedočeni borac za ljudska prava i stvarnu demokratiju u Srbiji i regionu svaki segment svoga djelovanja je protkao širinom svojih pogleda i dubinom misli. A neobičan je jer je, pored svoje intelektualne provenijencije, budimidopušteno reći, vanserijski gospodin koji svojim izgledom, pojavom i nastupom neodoljivo podsjeća na stari, gospodski, evropski Beograd, onakav kakav ja, radi mladih godina i geografskog ograničenja, ipak nisam mogao doživjeti, nego ga samo mogu zamisliti.
Stoga knjigu Akcionarstvo i demokratija dr Milka Štimca ne mogu preporučiti svima. Kako nije riječ o serijskoj knjizi, ona nije štivo za serijske čitaoce. Ali je zato, savjesno i od srca, preporučujem svakome ko je spreman čitati širom otvorenim očima i razmišljati slobodnim umom. Knjigu preporučujem istinskim intelektualcima – studentima koji su (sa lakoćom) savladali osnovne studijske programe i literaturu, profesionalcima spremnim na nešto neobično i drugačije, te članovima akademske zajednice spremnim da mijenjaju svijet koji nas okružuje, a koji tako treba i zaslužuje promjenu.

Sarajevo, maja 2013. godine

(Pogovor u knjizi Milka Štimca Akcionarstvo i demokratija, Arhipelag, 2014.)