Miljenko Jergović – Esej

Važne i nezaobilazne knjige srpske književnosti

Miljenko Jergović

…ali mi se čini kako je upravo po tome Vida Ognjenović najsličnija Isidori.

Vida Ognjenović jedna je od onih moćnih žena iz onih vremena kada bi se činilo da se srpska kultura nalazi pred propašću. A takva su, koliko se zna, bila sva vremena u proteklih stotinu i nešto godina. Toliko se dugo o svijetu oko sebe informiramo iz novina, s radija, televizije i interneta. Dakle, iz medija, koji, kako se čini, i jesu tu da bi najavili propast.
Takva je, moćna, možda i najmoćnija, bila i Isidora Sekulić. Ona je preko svojih leđa preturila više revolucija, društvenih kataklizmi i socijalnih promjena, i uvijek je, sve do kraja svog zemaljskog života, pokušavala uvesti neki red i pristojnost, vjerujući kako su red i pristojnost ono što jednu kulturu može odbraniti od propasti.
Možda nisam u pravu, jer na stvari gledam iz daljine i sa strane, ali mi se čini kako je upravo po tome Vida Ognjenović najsličnija Isidori. Po svemu drugom su različite. Dvije osobe, dva pisca, dvije javne intelektualke iz različitih doba, slične su po tome što su nekako pokušavale urediti i upristojiti ono što bi drugi – da upotrebim tu nedužnu, a preciznu bosansku reč – uneredili.
Postupajući tako, insistirajući na redu i pristojnosti, obje su napisale neke važne i nezaobilazne knjige srpske književnosti, i bile na ponos srpskome jeziku, a nadam se, i drugim, posve istim ili bliskim jezicima.
Hvala Vidi Ognjenović na tekstu koji ostavlja za sobom, hvala joj na ispravnosti.

Reč Miljenka Jergovića, člana žirija, povodom dodele nagrade „Kočićeva knjiga“ za 2011. godinu Vidi Ognjenović