Beograd, 5. maja 2014. – Moj roman Mala argentinska priča jeste u suštini autobiografski, ali ja bih takođe insistirala na činjenici da je to dete koje govori svoju priču samo eho iskustava druge dece koja su bila u sličnim situacijama, drugde ili u drugim epohama – kaže Laura Alkoba u razgovoru sa Gordanom Popović za Politiku koji je vođen povodom srpskog izdanja romana Mala argentinska priča u Arhipelagu.
– Detinjstvo ima veliki izvor nade, pa i priča u mojoj knjizi ima sve te elemente uprkos vremenu velikog političkog nasilja i straha. Kao dete morala sam da ćutim kako se ne bi otkrila delatnost mojih roditelja. Može se reći da je ova knjiga rođena iz tog ćutanja, da sam zahvaljujući njoj izašla iz ćutanja koje je obeležilo moje detinjstvo – kaže Laura Alkoba.
Objašnjavajući odjek svoje knjige, u kojoj je iznela potresnu priču vlastitog života, ali i vremena vojne hunte u Argentini, Alkoba naglašava:
– Roman je dočekan s mnogo emocija i ne prestaju da izlaze nova izdanja. Vrlo često primam pisma od čitalaca iz Argentine, među kojima ima puno mladih. Knjiga se često izučava u tamošnjim srednjim školama i u programima je mnogih univerziteta. Ona se takođe koristi i citira u tezama o literaturi koja govori o sedamdesetim godinama, i to kako u Argentini tako i u drugim zemljama. Dobila sam brojne radove mladih istraživača književnosti, gde je reč o mom prvom romanu, i to ne samo iz Argentine nego i iz Švedske, Italije, Nemačke… Nisam očekivala takav odjek.