Recepti za uspešne serije

Aleksej Slapovski

Učio sam u sovjetskoj školi, gledao sam sovjetski televizor i išao na sovjetske skupove i demonstracije. Uvek sam imao u mislima mnogo ružnih reči o buržoaskim zemljama. Nisam čak ni u snu mogao pretpostaviti da te reči mogu biti primenjene na moju tako dragu, milu i miroljubivu domovinu.

Beograd, 20. maja 2016.

Pozovi me, pozovi

Erdogan se uvredio, nije uspeo da telefonom dobije Putina, Turci su rekli da je Rusija neozbiljna država. Naravno, odustali su od daljih poziva. A Rusija?
Međutim, ja sam se odmah setio nečeg ličnog: desetine i stotine slučajeva kada sam ja sam pozivao različite službenike, a oni se nisu javljali na mobilni. I nisu me potom nikad pozivali. Tako je to počelo, a sada je postalo ukorenjeno, nažalost, kao pravilo lošeg ukusa. Ako si im potreban, naći će te ispod zemlje. Ako su oni potrebni tebi, neće ti odgovoriti ni pismom ni telefonom. Postoje izuzeci, ali su veoma retki.
To je model koji je dosledno oblikovan i već se smatra normom. I ne postoji tu ništa neozbiljno, to je, naprotiv, veoma ozbiljno i veoma tužno.

Prosjaci koji daju i glupaci koji uzimaju

„Nikada ništa ne tražite… svi sami nude i sami sve daju.“
Ja tako i činim: sam sve dajem.
I oni zaista odluče da li da uzmu ili da ne uzmu.
A sada ozbiljno.
Većina pisaca u Rusiji za svaku prodatu dobija 15% od prodajne cene. Na primer, 35 rubalja za knjigu prosečnog obima. Izdavač uzima oko 200 rubalja, knjižari još 300, što je ukupno 500.
Kažite, ko kod nas dobija od biznisa s knjigama? I koliko će još dugo trajati intelektualni zanos onih koji pišu skoro besplatno?
Vera Pavlova je nedavno u jednom televizijskom intervjuu rekla da je za knjigu koja je objavljena u ne-duhovnoj Americi dobila koliko za sve knjige koje su prethodno objavljene u Rusiji.
Kako vam to izgleda?

Moj prvi novac, ili Istorija 60 kopejki

Moj prvi novac bio je istovremeno i zarađen i ukraden.
Imao sam osam godina. Uprava eksperimentalne poljoprivredne stanice, u kojoj su radili tata i mama, odlučila je da rad učini privlačnim deci. Mi smo skupljali krastavce i paradajz. A onda su nas pozvali u blagajnu. Bio sam ponosan i uzbuđen. Dečaci su ulazili i potom izlazili s novcem. I ja sam ušao. Tetka iz blagajne pogledala je u spisak i rekla: „Šezdeset kopejki. Ali za tebe je to već uzela tvoja majka.“ Požurio sam kući, ljutito duvajući i suzdržavajući suze. Mama nije bila kod kuće. Na stolu je ležala tašna. Zavirio sam u nju i uzeo tačno 60 kopejki. Kupio sam u seoskoj prodavnici dve kutije keksa. Pojeo sam keks sa osećanjem ponovo uspostavljene pravde.

Recept za uspešne američke serije

On i ona. Zaljubljeni su, ali se plaše odnosa. U petoj sezoni spavaju, u osmoj se venčavaju, u sedamnaestoj se razvode. Ona istražuje zločine u Los Anđelesu, ali kako se tamo događaju trideset tri ubistva dnevno (ukupno u TV serijama), ona nema dovoljno posla. On izvršava zločine i pomaže da se oni reše, podmećući zločince koji su umešani u druge gadosti, ali nisu osuđeni. Kada nemaju dovoljno dokaza, rade snimak mozga osumnjičenog, što ukazuje na jasan trag i mesto zločina. Ona otkriva da je neki snimak falsifikovan. Pet sezona pati, a zatim ga prijavljuje. Nakon što je proveo tri sezone u zatvoru, on lukavo beži (četiri sezone po 24 serije). Vraća se njoj kao pošten čovek. Svadba.

Godine

Ne znam kako vi gledate na to, ali ja mislim da je Godina književnosti, Godina filma, Godina muzike isto takva besmislica kao Godina paste za zube, Godina mentalne delatnosti, Godina ljubavi za decu i tome slično. Da li to znači da inače ne čistimo zube, ne mislimo i ne volimo decu. Ništa nam od svega toga nije lakše.

О rečima

Učio sam u sovjetskoj školi, gledao sam sovjetski televizor i išao na sovjetske skupove i demonstracije. Uvek sam imao u mislima mnogo ružnih reči o buržoaskim zemljama.
Cicije. Najsiromašniji slojevi. Militaristi. Vladajuća elita. Političko licemerje. Vojna psihoza. Eskalacija napetosti. Pohlepni oligarsi. Orgije (narkomanija, pornografija, prostitucija). Dominacija (korupcija, birokratska samovolja, državna represija). Prodaja (novinari, policija, sudovi). Gaženje prava radnika. Progon disidenata. Klerikalni reakcionari. Histerični (snažni, vatreni) nacionalizam. Zanemarivanje težnji običnih ljudi. Klasno raslojavanje. Imovinska nejednakost. Takozvana demokratija. Monopoli. Seks. Koka-Kola.
Nisam čak ni u snu mogao pretpostaviti da te reči mogu biti primenjene na moju tako dragu, milu i miroljubivu domovinu.

Prevod s ruskog: Dragan Bojović

Autor je poznati ruski romansijer, dramski pisac i scenarist čiji su romani Prvi drugi dolazak i Feniksov sindrom objavljeni na srpskom jeziku u izdanju Arhipelaga.

© za srpski jezik: „Arhipelag“ www.arhipelag.rs