Sonet 18

Viljem Šekspir

Dok diše čovek i pogled mu traje,
Stih ovaj živ je i život ti daje.

Beograd, 20. maja 2022.

Da li da te s letnjim uporedim danom?
Ti ljupkiji si, a i blaže ćudi.
Grubi vetar strese cveće maju ranom,
A leto prekratko je, vele ljudi.

Prejako nekad s neba oko sine,
I prečesto mu zlatna put potamni,
I sve lepo jednom u lepoti mine,
Slučajem il’ prirodnim tokom nesputanim.

Al’ tvoje večno leto neće da okopni,
Nit sjaj lepote tvoje će da prođe,
Nit Smrt se hvalit’ da je senom sklopi,
Stihovima ovim u večnost kad pođe.

Dok diše čovek i pogled mu traje,
Stih ovaj živ je i život ti daje.

Prepevao Dušan Vojnović
Poslušajte prepev u kazivanju prevodioca:
https://www.youtube.com/watch?v=-cBy6MRm5nI

Napomena prevodioca: Verovatno najpoznatiji od svih soneta Viljema Šekspira i, po mnogim mišljenjima, jedna od najlepših pesama ikada napisanih na engleskom jeziku, odavno je i u mnogim prepevima predstavljena srpskoj publici.
Meni je svakako srcu najbliži onaj našeg poznatog pesnika Stevana Raičkovića. Toplo Vam preporučujem da ga potražite. Ipak, smatrao sam da se vredi drznuti još jednom i prepev još više približiti jeziku, metrici i ritmu originala. Iskreno, prilično sam zadovoljan.
Objavljen je 1609. godine zajedno sa još 153 soneta nastala, kako se smatra, do 1604. godine. Objavio ih je pet godina kasnije izdavač Tomas Torp, ali se ni dan danas ne zna da li je rukopis imao Šekspirovu autorizaciju.
Reč je o klasičnom engleskom sonetu koji čine tri katrena i distih:

Shall I compare thee to a summer’s day?
Thou art more lovely and more temperate:
Rough winds do shake the darling buds of May,
And summer’s lease hath all too short a date;

Sometime too hot the eye of heaven shines,
And often is his gold complexion dimm’d;
And every fair from fair sometime declines,
By chance or nature’s changing course untrimm’d;

But thy eternal summer shall not fade,
Nor lose possession of that fair thou ow’st;
Nor shall death brag thou wander’st in his shade,
When in eternal lines to time thou grow’st:

So long as men can breathe or eyes can see,
So long lives this, and this gives life to thee.

O Šekspirovim sonetima se zna praktično sve, a rasprave se još vode o tome kome su tačno posvećeni, ali o toj beskrajnoj diskusiji nekom drugom prilikom.
Oni vekovima nadahnjuju i motivišu ljude da se suoče s prolaznošću ovosvetovnog i potrebom da se pokušaj besmrtnosti utvrdi životnim delom. U njima su mnogi našli spas u teškim životnim trenucima. I baš zato sam prevodeći poeziju koja hrabri, leči, diže i pomaže, odabrao upravo ovaj sonet.
Da bih Vam to dodatno ilustrovao, želim da Vam skrenem pažnju na životnu priču glumca Majkla Patrika Torntona, koji je sa samo 24 godine, na prilično uspešnom početku glumačke karijere, doživeo dvostruki infarkt kičmene moždine i ostao paralisan i bez mogućnosti da u punoj meri kontroliše disanje i govor. Upornim pokušajima da ponovo uspe da recituje Šekspirove sonete, među kojima i onaj najčuveniji pod brojem 18, uspeo je da uspostavi kontrolu nad dijafragmom i disanjem, a zatim i govorom. Otada s velikim uspehom, kao jedini glumac na Brodveju koji svoje uloge tumači u invalidskim kolicima i prvi među njima koji to čini u egzoskeletu, igra mnoge Šekspirove i druge komade. Pojavio se i u velikom broju filmova i serija i osnovao veoma hvaljeno čikaško pozorište Gift (The Gift Theatre).
„Šta je poezija koja ne spasava narode i ljude?“ pitao se Česlav Miloš.