Anton Balaž, moderni klasik slovačke književnosti, posle učešća na 6. međunarodnom književnom festivalu Prosefest u Novom Sadu, gde je imao čitanje u Kulturnom centru Novog Sada, razgovor sa profesorima i učenicima u Gimnaziji “Laza Kostić”, kao i niz drugih susreta sa čitaocima i medijima, boravio je u Beogradu u petak 20. aprila kao gost Arhipelaga, gde je imao veoma posećenu pres konferenciju povodom srpskog izdanja njegovog najpoznatijeg romana Logor posrnulih žena objavljenom u ediciji 100 slovenskih romana.
O romanu Antona Balaža govorili su Gojko Božović i Zdenka Valent-Belić, prevodilac romana.
– Ja sam u književnosti uvek hteo da govorim o svom vremenu, da isptujem stvarnost i kako je uopšte moguće da se odigraju neki događaji u njoj. Svi moji romani imaju tu tematsku okosnicu. Ja sam u mojim romanima najviše pisao o društvenim i istorijskim izazovima u drugoj polovini XX veka, sve do našeg vremena, jer to vreme najbolje poznajem, to je vreme koje se neposredno tiče mojih čitalaca, čini mi se da imam šta da kažem o tom dobu u kome je bilo toliko netrpeljivosti i totalitarnih iskušenja. A na drugoj strani, meni je stalo da o istorijskim i društvenim događajima govorim iz jednog pomalo iskošenog ugla, otuda u mojim romanima ima humora, ironije i persiflaže. Nekako mi je uvek izgledalo da se istorija bolje razume ako se o njoj pripoveda nas takav način. U romanu Logor posrnulih žena ja sam hteo da predstavim sliku slovačkog društva u drugoj polovini XX veka, govoreći o progonu prostitutki. Socijalistički moral ih je smestio u logor za “posrnule žene”, ali se pokazuje da su one moralno superiornije od onih koji ih isleđuju, prevaspitavaju i progone – rekao je Balaž.
Pre nekoliko godina po romanu Logor posrnulih žena u Slovačkoj je snimljen veoma uspešan i nagrađivan istoimeni film.