Mokrinske hronike

O autoru

Srđan V. Tešin (Mokrin, 1971), pripovedač, romanopisac i antologičar. Studirao je filozofiju i komunikologiju u Beogradu. Diplomirao je na poetici kratke priče. Priređivač je sedam tematskih antologija, panorama i izbora kratkih priča. Objavio je trinaest knjiga proze: Sjajan naslov za pantomimu (1997), Antologija najboljih naslova (2000), Kazimir i drugi naslovi (2003), Kroz pustinju i prašinu (2005), Kuvarove kletve i druge gadosti (2006), Alternativni vodič kroz Vavilon (2008), Ispod crte (2010), Priče s Marsa (2015), Gori gori gori (2017), Moje (2019), Luka kaže (2020),... više informacija »

Kritike

Čitanje Tešinove proze evocira ponajveća imena srpske književne tradicije, poput Kiša ili Ćopića – on sam je autor respektabilnog opusa koji traži ozbiljnost pristupa, a istovremeno mami osmijeh na lice. Mokrinske hronike pamtljiva su knjiga proze, sentimentalna na najbolji način, zarazna, omamljujuća i šarmantna – knjiga za prepričavanje, preporuku i sjećanje. Iako je knjiga smještena u svijet Mokrina i njegov specifični mikrouniverzum sa svojim zakonitostima i bizarnostima, čitatelj Mokrinskih hronika može za sebe vedro reći: Ich bin ein Mokriner.

Dubravka Bogutovac

Živo, duhovito, iskreno, toplo, gorko-slatko. Likovi su mesnati, naracija uverljiva, poente izvrsne.

Mila Gavrilović

Nešto toliko zabavno, na mahove duhovito, na mahove tužno, nostalgično, s upitanošću o intimnoj istoriji i istini, s tako slikovito i konkretno ocrtanim portretisanjem, skoro nisam čitala. Žao mi je prosto što nije još duže! Taj lokalni kolorit, savršeno uhvaćen, nekako, baš je topla i zabavna, rekla bih memoarska proza, ali opet i okrenuta ka spoljašnjošti i drugima.

Jelena Marinkov

Mokrinske hronike govore o probijanju jednog dječaka kroz djetinjstvo i adolescenciju. Premda se obično kaže da je djetinjstvo najljepše životno doba, Tešin ovdje uz dozu humora prikazuje i njegovu drugu stranu. Tu nije riječ ni o kakvoj teškoj sudbini, nego o tome da i djetinjstvo kao takvo sa sobom nosi svoje muke i tegobe koje itekako opterećuju njegove subjekte premda nam se s distance te muke mogu činiti smiješnima.

Ivana Rogar

Likovi u Mokrinskim hronikama su lepo izvedeni. Sve je valjano zaokruženo, a sa unutrašnjim lajtmotivima koji dodatno povezuju priču u jednu celinu. Čovek ne mora biti iz Mokrina da bi čitao ovu prozu i da je osetio kao priču o sebi i svom vremenu.

Gojko Božović

Za nastavak čitanja